Na obilježavanju Svjetskog dana osoba s Down sindromom prisustvovali su mnogobrojni gosti, predstavnici ministarstava, institucija, organizacija civilnog društva, roditelji, djeca i drugi. U okviru programa, mladi s Down sindromom su govorili o različitim oblicima podrške koje su im značile kroz odrastanje ali i potrebnoj podršci u daljem životu kako bi se mogli ostvariti profesionalno, kao i na druge načine. Svi prisutni su uživali uz muzičke zvuke orkestara Srednje muzičke škole Sarajevo, koje je vodila prof. Tijanu Vignjević.
Na kraju programa, prisutnima se obratila predsjednica Udruženja, Sevdija Kujović, koja je dala završnu riječ, osvrnuvši se na sve ono što su mladi s Down sindromom poručili za govornicom.
Na samom početku uputila je snažnu poruku mladima, članovima Kluba „Neka, ja ću“:
„Draga djeco, draga omladino, želim se zahvaliti svakom od vas na hrabrosti i inspiraciji koju ste nam pokazali. Svaka vaša rečenica bila je podsjetnik na to koliko je važno pružiti priliku svakome da govori, dijeli svoje misli i bude slušan. Nastavite biti glas koji podstiče promjene, jer vi ste primjer snage i volje, i dokazujete da nema prepreka za one koji imaju podršku i volju. Hvala vam što ste dali najbolje od sebe.”
Nadovezujući se na njihove zahtjeve, jasno je istakla njihovu poruku o važnosti podrške osobama s invaliditetom i potrebi za unapređenjem sistema usluga koje omogućavaju njihov punopravni i samostalan život, ukazujući da podrška nije samo potreba, već i pravo, što uključuje odgovornost društva i sistema da pruže odgovarajuće servise:
“Da, servisi podrške jesu jako važni za osobe s invaliditetom i mi, kao društvo i sistem, trebamo je i osigurati. To je očita potreba, preduslov za samostalnnost, a nemojmo zaboraviti da je to i njihovo pravo.
Da bi podrška bila adekvatna i od koristi svima kojima je potrebna, važno je da znamo da su osnovne karakteristike servisa podrške za osobe s invaliditetom prilagodljivost i individualizacija prema potrebama i specifičnostima svake osobe. Servisi podrške/usluge trebaju biti dizajnirani tako da osiguraju jednake mogućnosti u različitim aspektima života, od ranog razvoja, preko obrazovanja, zdravlja, zapošljavanja, druženja, te da je u službi osiguranja što veće samostalnosti svakom pojedincu I pojedinki!
Konačno, osnovna svrha podrške je omogućiti osobama s invaliditetom da žive punim životom, sa svim pravima i prilikama koje imaju i druge osobe.”
U daljem dijelu govora, Kujović se fokusirala na konkretne korake koje se trebaju preduzeti kako bismo postigli istinsku inkluziju u društvu. Ključni element u tom procesu je pristupačnost, jer bez nje, uključivanje svih građana – posebno osoba s invaliditetom – nije moguće. Kroz pristupačne usluge, bilo da je reč o fizičkoj ili informacijsko-komunikacijskoj pristupačnosti, omogućavamo jednake šanse za sve. Pojasnila je šta sve pristupačnost podrazumijeva:
Fizička pristupačnost svih objekata u kojima se pružaju usluge građanima i građankama – od obrazovnih i zdravstvenih ustanova, preko kulturnih institucija, pa sve do tržnih centara – mora biti osigurana. Adekvatne rampe, liftovi, taktilne staze zvučna signalizacija, ali i sigurni i prohodni trotoari I pjašačke zone.
Međutim, pored fizičke pristupačnosti, posebno želim ukazati na važnost informacijsko-komunikacijske pristupačnosti, koja mora biti osigurana, jer složit ćete se da bez jasne informacije i komunikacije nema interakcije ni uključivanja. Također, važno je istaći da tehnologija i asistivna pomagala trebaju biti prepoznata kao sredstvo za osiguravanje pristupačnosti, a ne kao luksuz.
I na koncu, čak i kada je sve prethodno osigurano, da bi usluge bile zaista pristupačne, neophodno je provoditi kontinuirane obuke pružalaca usluga. Upravo te obuke osiguravaju razumijevanje različitih potreba osoba s invaliditetom, doprinose smanjenju prepreka u komunikaciji i stvaranje inkluzivnog okruženja za sve.
Na primjeru pristupačne obrazovne usluge, možemo shvatiti da upravo na taj način društvo osigurava ispunjenje obaveze poštivanja prava na kvalitetno inkluzivno obrazovanje na sva tri nivoa, uključujući cjeloživotno učenje.
Naše iskustvo nam govori da je upravo obrazovanje temelj za osnaživanje osoba s Down sindromom i ostvarenje svih ostalih prava. To su mladi danas i dokazali.
Pristupačne usluge u oblasti kulture osiguravaju pravo na kulturu, a samim tim uključivanje u kreativni izražaj svih onih koji su dosada bili izostavljeni, a čijim uključivanjem obogaćujemo kulturni izražaj i razumijevanje različitosti, te na taj način doprinosimo društvenoj koheziji, inovacijama i napretku.
U daljem se osvrnula na ključnu komponentu koja omogućava implementaciju inkluzije – to su jasne politike i zakoni koji pružaju osnovu za dugoročnu i kvalitetnu podršku osobama s invaliditetom. Kao što su naši mladi istakli, pristupačnost je samo prvi korak, ali pravi mehanizam za uključivanje dolazi kroz usluge koje prepoznaju stvarne potrebe i omogućavaju postizanje samostalnosti i neovisnosti. Da bi se to ostvarilo, važno je da u kreiranju tih politika i zakona budu uključeni sami korisnici usluga, odnosno osobe s invaliditetom i njihove organizacije.
Kada je u pitanju zapošljavanje, mladi su nekoliko puta iskazali potrebu za podrškom radnog asistenta i razumnom prilagodbom na radnom mjestu. S tim u vezi upoznala je prisutne o naporima udruženja da se ovo pitanje sistemski riješi:
Naše udruženje je u saradnji sa ostalim organizacijama zagovoralo pravo na radnog asistenta i uspjeli da “Zakon o jedinstvenim načelima i okviru materijalne podrške osoba s invaliditetom” prepozna/uvrsti pravo na radnog asistenta. To je bio prvi korak, a jednako važni dalji koraci su: definisati potrebne kompetencije radnog asistenta; ulogu; odgovornosti i način/izvor finansiranja. Sistem usluga podrške kod zapošljavanja, po našem iskustvu, osigurava da zapošljavanje bude održivo i na zadovoljstvo svih, uključujući one koji su nam jako važni, a često budu ne pravedno zanemareni – mislim na poslodavce.
Ovo je jedan naš primjer kako kroz usluge podrške možemo voditi sve one koji su isključeni u novu realnost koja im može osigurati ne samo uključivanje već i ekonomsku neovisnost i povećati kvalitet života, te omogućiti ne samo da daju doprinos društvu već i na taj način obogatiti društvo. Tome svjedoče mnoge priče koje često dijelimo sa radnih mjesta gdje su naši mladi zaposleni na otvorenom tržištu rada. Bez usluge podrške o kojoj sam govorila, to bi teško mogla biti realnost. Ali uz nju – vidimo prosperitet za sve!
Osvrnula se na važnost i pravo osoba s Down sindromom da donose odluke koje se tiču njihovog života. Svjesni da im je tom procesu potrebna podrška pravnika i drugih stručnih lica i da je UN Konvencija o pravima osoba s invaliditetom prepoznala ovo pravo, te obavezala države da osiguraju mehanizam za donošenje odluke uz podršku, Kujović je uputila kritiku da ova vrsta podrške nije dostupna osobama s intelektualnim invaliditetom, te da je potrebno obezbjediti uslugu pravne pomoći koja mora biti pristupačna, dostupna i besplatna, Ova podrška osobama s Down sindromom osigurava samostalno donošenje odluka o vlastitom životu i pravnu zaštitu. To je još jedan korak ka stvaranju sistema koji omogućava njihovu pravu inkluziju.
Na kraju govora pozvala je sve prisutne na dalju saradnju i zajednički rad na uspostavljanju i unapređenju sistema usluga podrške za osobe s invaliditetom i stvaranje okruženja u kojem svaka osoba može ostvariti svoja prava i potencijal:
Ali mislim da je nešto najvažnije što smo danas čuli snažne glasove mladih ljudi s Down sindromom. Njihove riječi su nas podsjetile na ono što je zaista važno: podrška, pristupačnost i inkluzija. Život!
Ali, riječi nisu dovoljne. Potrebna su nam djela.
Zato, pozivam sve nas ovdje, predstavnike vlasti, organizacije civilnog društva, roditelje, prijatelje, sve građane, da se pridružimo zajedničkoj ideji. Vrijeme je da prestanemo samo govoriti o inkluziji i da počnemo aktivno raditi na njenom ostvarenju.
Pozivamo predstavnike vlasti da hitno usvoje nepostojeće i implementirate postojeće zakone koji osiguravaju pristupačnost i uspostavu usluge podrške osobama s invaliditetom. Osiguranje finansijskih sredstava za programe inkluzije i zapošljavanja garant su implementaciji istih.
Naše partnere, organizacije osoba s invaliditetom, pozivamo da nastavite biti snažan glas osoba s invaliditetom. Da sinergijski zagovaramo za prava na podršku i nastavimo raditi na podizanju svijesti javnost o važnosti inkluzije.
Zajedno možemo izgraditi društvo u kojem će svaka osoba, bez obzira na svoje sposobnosti, imati jednake mogućnosti i pravo na dostojanstven život. Svi možemo doprinjeti promjenama koje priželjkujemo!